Apsorpcija hrane i kako funkcionišu enzimi za varenje

Sadržaj

Sistem organa za varenje (digestivni ili probavni trakt) se sastoji iz niza uzastopnih delova u kojima se odvijaju pojedine faze varenja i apsorpcije hrane. Probavni sistem čoveka se sastoji od usne duplje, ždrela, jednjaka, želuca, tankog creva, jetre, pankreasa i debelog creva. Tim redom uneta hrana putuje kroz ljudski organizam.

Šta zapravo znači apsorpcija hrane?

Sam termin apsorpcija potiče od latinske reči absorption, koja znači upijanje. Apsorpcija zapravo predstavlja upijanje ili usisavanje nečega. U fiziološkom smislu apsorpcija hrane podrazumeva prolazak svarene hrane kroz crevnu sluzokožu u krvotok, odnosno to je čin kojim se završava varenje hrane u digestivnom traktu.

Zbog čega je važna apsorpcija hrane?

Apsorbovanje hrane je jedini način da hranljive materije koje se nalaze u hrani dospeju do krvi i ćelija. Da bi se apsorpcija uspešno obavila neophodno je da se hranljive materije adekvatno razlože (svare) u organima za varenje.

Šta može podstaći bolju apsorpciju hrane?

Balans+ jogurt sadrži dve probiotske kulture (LA5 i BB12), prebiotike, kao i vlakno oligofruktozu koje pojačava dobre bakterije i sprečava razvoj štetnih bakterija u stomaku. Naučno je dokazano da vlakna i probiotici pomažu organizmu da lakše apsorbuje hranljive materije i održavaju zdravu sluzokožu debelog creva.

Delovi probavnog sistema u kojima se vrši najveći deo varenja i apsorpcije hrane

Organi za varenje, ili gastrointestinalni trakt, ono što jedete i pijete pretvaraju u energiju koja je organizmu potrebna za rast i rad. Varenje počinje u ustima – zubima žvaćete i sitnite hranu na manje komade kako bi se kasnije lakše varila. Enzimi u pljuvački pomažu u razlaganju ugljenih hidrata. Hrana iz usta prolazi kroz jednjak i stiže do želuca.

Želudac – važan organ za varenje i apsorpciju hrane

Želudac predstavlja prošireni deo creva u kome se hrana nagomilava i započinje varenje da bi se zatim postepeno propuštala u crevo. Nalazi se u gornjem delu trbušne duplje, ispod dijafragme. Zidovi želuca građeni su od glatkih mišića i iznutra obloženi sluzokožom bogatom žlezdama.

On povremeno vrši pokrete, što pospešuje mešanje hrane i lakše delovanje enzima, kao i pražnjenje sadržaja u dvanaestopalačno crevo. Želudačne žlezde proizvode želudačni sok, koji osim vode i mineralnih soli sadrži i hlorovodoničnu kiselinu i enzime.

Želudačni sok daje kisele reakcije. Enzimi koji su prisutni u njemu su pepsin, labferment i manja količina lipaze. Pepsin razlaže proteine, a njihova dalja razgradnja do aminokiselina odvija se u idućim delovima probavnog sistema. Labferment gruša mleko i omogućava njegovu dalju razgradnju pomoću pepsina i ostalih enzima.

Lipaza u želudac dospeva iz dvanaestopalačnog creva otvaranjem kružnog mišića (pilorusa). U želucu se masti vrlo slabo razlažu. Hlorovodonična kiselina daje kiselu reakciju i omogućava rad enzima, a ima i zaštitnu ulogu jer neutralizuje aktivnost nekih bakterija koje sa hranom dospeju u želudac.

O tome koji sve digestivni enzimi postoje i kako deluju enzimi za varenje hrane možete pročitati nakon što se upoznamo i sa drugim delovima probavnog sistema.

Jetra – osnovni organ za varenje masti

Jetra je najveća žlezda u organizmu – njena masa iznosi oko 2 kg. Jetrin sekret je žuč koja se sakuplja u žučnoj kesi, a odatle kroz žučni kanal izliva u duodenum. Žuč ne sadrži enzime, ali omogućava varenje masti tako što vrši njihovu emulziju (razbija ih na sitne kapljice). Pored toga jetra obavlja još niz značajnih funkcija:

  • u njoj se glikoza pretvara u glikogen;
  • predstavlja skladište vitamina i gvožđa;
  • transformiše otrovne materije u neotrovne (sva krv iz creva prvo prolazi kroz jetru pa zatim ulazi u opšti krvotok)

Tanko crevo – sadrži veliki broj enzima

Tanko crevo je najduži deo digestivnog trakta, sa dužinom između 5 i 7 metara. Zbog toga je ono izuvijano u veliki broj vijuga naslaganih jedna na drugu. U tankom crevu, u kojem je sredina alkalna, odvija se i dovršava potpuna probava svih preostalih sastojaka hrane. U zidu tog creva nalaze se žlezde koje luče velike količine sluzi i enzime.

Sluz kao omotač štiti crevnu sluzokožu od dejstva enzima. Takođe je prisutan veliki broj crevnih resica, koje su značajne za reapsorpciju svarene hrane. Materije koje pomažu u probavi hrane u tankom crevu su pankreasni sok, crevni sok i žuč. Nakon što se hranljivi sastojci apsorbuju u tankom crevu, voda i nesvareni delovi hrane, kao što su vlakna, prelaze u debelo crevo.

Debelo crevo – poslednji deo procesa varenja i apsorpcije

Četiri do pet sati nakon unosa hrane u organizam, do debelog creva dospeva njen nesvareni deo – voda i soli. U debelom crevu se nalazi mnoštvo bakterija koje imaju sposobnost sinteze vitamina koje organizam apsorbuje. U debelom crevu se, takođe, vrši reapsorpcija vode i soli i prikupljanje nesvarenih ostataka pre njihovog izbacivanja.

Budući da debelo crevo nema vlastitih enzima, preostalo varenje vrši se uz pomoć enzima iz tankog creva. Sadržaj se u debelom crevu zadržava osam do dvanaest sati, nakon čega dolazi do njegovog izbacivanja, tj. defekacije.

Malapsorpcija – kako nastaje i koje su posledice?

Malapsorpcija je sindrom nedovoljne apsorpcije jednostavnih hranjivih materija (aminokiselina, masti, vitamina ili monosaharida) u crevima. Kod ove bolesti je prisutan poremećaj sluznice tankog creva, što je posledica delovanja komponente glutena, proteina pšenice, ječma, raži i ovsa.

U terapiji sindroma malapsorcije najbitnija je ishrana. Potrebno je propisati pravilnu dijetu koja podrazumeva ne unošenje namirnica koje sadrže gluten. Najbolje je da se ishrana zasniva na prirodnim i sirovim namirnicama.

Kolać sa ćokoladom pored čaše mleka

Enzimi za varenje hrane – digestivni enzimi i njihova uloga

U ljudskom telu postoje dve vrste enzima: endogeni i egzogeni. Endogene nazivamo i fermentima i oni nastaju u žlezdama organa za varenje pa stoga regulišu sam proces varenja.

Digestivni enzimi su ključni za bolju probavu i apsorpciju hranljivih materija u crevima. Postoji veliki broj bolesti za koje se, kada se prate do izvora, čini da su povezane sa malapsorpcijom hranljivih materija zbog nedostatka digestivnih enzima.

Šta su to digestivni enzimi i kako deluju?

Svi enzimi su katalizatori koji omogućavaju da se molekuli menjaju iz jednog oblika u drugi. Digestivni enzimi su enzimi koji se koriste u probavnom sistemu. Ovi enzimi za varenje pomažu u razbijanju velikih makromolekula koji se nalaze u hrani koju jedemo u manje molekule koja su naša creva u stanju da apsorbuju.

Digestivni enzimi su podeljeni u tri klase:

  • proteolitički enzimi – potrebni za varenje proteina,
  • lipaze – potrebne za varenje masti,
  • amilaze – potrebne za varenje ugljenih hidrata.

U ljudskom organizmu postoje različiti tipovi enzima za varenje hrane:

  • amilaza – nalazi se u pljuvačnom i pankreatičnom soku i služi za razbijanje velikih molekula skroba u maltozu. Ima ulogu da razbije ugljene hidrate, skrob i šećere, koji preovladavaju u većini biljne hrane – voće, povrće, žitarice.
  • lipaza – pravi je pankreas, a izlučuje se u tanko crevo. Nakon mešanja sa žuči, pomaže u preradi masti i triglicerida u masne kiseline. Služi za varenje hrane koja sadrži masti, kao što su mlečni proizvodi, orašasti plodovi, ulja, jaja i meso.
  • pepsin – nalazi se u želudačnom soku u želucu i pomaže u razbijanju proteina na manje jedinice zvane polipeptide.
  • papain – podstiče hidrolizu proteina
  • tripsin i himotripsin – razgrađuju polipeptide u još manje delove.
  • maltodiastaza i pektinaza – razrađuju pektin, što pogoduje boljem varenju voća i povrća
  • celulaza – pomaže u varenju visokokvalitetnih namirnica poput brokolija, špargle i pasulja, što može prouzrokovati prekomerno nadimanje u stomaku i gasove.
  • ekopeptidaze, karbokipeptidaza i aminopeptidaza – pomažu u oslobađanju pojedinih aminokiselina.
  • glukoamilaza – razrađuje polisaharide
  • laktaza – razlaže šećer laktozu u glukozu i galaktozu.
  • sukraza – razlaže šećer sukrozu u glukozu i fruktozu.
  • maltaza – razlaže šećer maltozu u manje molekule glukoze.

Digestivni enzimi su veoma važni u organizmu jer potpomažu digestivnu funkciju, omogućavaju bolju apsorpciju hranljivih materija iz hrane, održavaju čistoću creva, sprečavaju nastanak gasova i konstipacije, a osim toga pozitivno utiču na zdravlje organizma uopšte.

Kako funkcionišu enzimi za varenje?

Većina aktivnosti kada je u pitanju varenje hrane dešava se zahvaljujući gastrointestinalnim tečnostima koje sadrže digestivne enzime. Ovi enzimi deluju nad određenim hranljivim sastojcima (masti, ugljeni hidrati ili proteini).

Ljudski organizam proizvodi specifične digestivne enzime koji pomažu u apsorpciji različitih vrsta hrane koju jedemo. Drugim rečima, pravimo enzime specifične za proteine, specifične za masti i ugljene hidrate.

Zbog čega su neophodni digestivni enzimi?

Sva hrana sadrži hranljive materije i ima određene nutritivne vrednosti, međutim, dok enzimi ne počnu proces varenja, hranljive materije su “zarobljene” i nisu dostupne da ih telo apsorbuje.

Na primer, vlakna i vitamini u žitaricama nisu korisna dok digestivni enzimi ne otpočnu proces i oslobode hranljive materije. Slično tome, meso ili riba ne isporučuju proteine neophodne za rast i razvoj dok proteazni enzimi ne svare proteine

Znaci koji pokazuju da vam fale enzimi za varenje

Ukoliko primetite određene probleme sa varenjem, postoji mogućnost da vam nedostaju specifični enzimi koji su potrebni da biste razbili određene hranljive materije. Najčešći simptomi koji se javljaju kod nedostatka digestivnih enzima su nadimanje u stomaku, gasovi, bolovi u stomaku i zamor.

Osim ovih, česti simptomi nedostatka enzima su i:

  • kiselina u želucu
  • žudnja za određenom hranom
  • problemi sa štitnom žlezdom
  • gorušica, indigestija ili podrigivanje
  • proređivanje ili opadanje kose
  • suva ili osetljiva koža
  • problemi sa koncentracijom
  • jutarnji zamor
  • problemi sa spavanjem
  • artritis ili bol u zglobovima
  • slabost mišića
  • promene raspoloženja, depresija ili razdražljivost
  • glavobolje ili migrene
  • pogoršanje simptoma PMS-a.

Faktori koji mogu dovesti do nedostatka enzima za varenje

Ljudsko telo prirodno proizvodi enzime za varenje, međutim neke od navedenih situacija mogu dovesti do nedostatka neophodnih enzima:

  • Nedostatak hranljivih sastojaka
  • Proizvodnja enzima može opasti sa godinama
  • Kuvanje namirnica (na temperaturama višim od 40ºC) uništava prirodne enzime koji deluju u koordinaciji sa digestivnim enzimima. Da bi se unosila adekvatna količina digestivnih enzima, neophodno je svakodnevno konzumiranje svežih namirnica, posebno voća i povrća
  • Stres aktivno troši enzime
  • Pojedine bolesti sprečavaju prirodnu proizvodnju enzima
  • Povrede mogu da poremete nivo enzima.

Kako sprečiti problem nedostatka enzima za varenje hrane

Kao što možete videti neki od razloga za slabiju prirodnu proizvodnju digestivnih enzima su neadekvatna ishrana i stres. I to su stvari na koje, promenom životnih navika, možete da utičete.

Pravilno funkcionisanje sistema za varenje je od ključne važnosti za normalno funkcionisanje celokupnog organizma. Ovaj sistem je posebno ugrožen modernim stilom života, s obzirom na to da ubrzani ritam obaveza često sprečava ljude da se hrane redovno i kvalitetno.

Zato je tu Imlek sa svojim probiotskim Balans+ jogurtom, koji nije namenjen samo osobama koje imaju problema sa varenjem, već svima koji žele da budu zdravi uprkos ubrzanom načinu života i različitim režimima ishrane.

Takođe, stres može biti okidač mnogih zdravstvenih problema, a Balans+ probiotski jogurt može uticati i na smanjenje anksioznosti i stresa, jer pojačava zastupljenost dobrih bakterija u organizmu.

Svakodnevnim konzumiranjem Balans+ jogurta (preporučeni dnevni unos je 500 grama) imate mogućnost da uživate u ukusnom proizvodu, a istovremeno brinete o sebi i svom zdravlju.

Podelite ovaj tekst:

Upišite ovde

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top

Koristimo kolačiće za upravljanje korisničkim iskustvom, prikazivanje personalizovanog sadržaja i postizanje poslovnih ciljeva kompanije Imlek.